MOJ BAZEN prvi hrvatski portal o bazenima

Voda za kupanje u bazenima može potjecati iz različitih izvora, ali u većini slučajeva se koristi vodovodna voda, već poznatih vrijednosti za određene parametre.

Voda mora biti prije svega na izgled čista i bistra, a čak i pri najvećem opterećenju kupačima mora ispunjavati postavljene zahtjeve kvalitete. Obzirom da  voda prilikom kupanja dolazi u kontakt sa svim sluznicama ,kroz pore na ljudskoj koži prodire u tijelo a nije rijetko da je čovjek i popije,razumljiv je zahtjev da ona mora higijenski odgovarati propisima koji se postavljaju za pitku vodu. Zbog navedenog razloga bazenska voda se mora  redovno kontrolirati od strane tvrtki koje su osposobljene i certificirane za provođenje laboratorijskih analiza .

U slučaju javnih i hotelskih bazena, preporuka je provođenje analiza 1 put tjedno,dok je za rezidencijalne bazene moguće to raditi 1 do 2 puta mjesečno, ovisno o tekućem održavanju i instaliranoj opremi koju vlasnik ima na svom objektu.

Vlasnik bazena kontrolira temperaturu vode i zraka četiri puta dnevno, pH jedan puta dnevno a slobodni i ukupni klor dva puta dnevno. Kod automatskih sustava doziranja kemikalija u bazen, ta kontrola je jednostavna, a zasniva se na očitavanju vrijednosti ispisanim na display-u  analizatora.

Vrlo je važno provođenje propisa o dnevnom nadopunjavanju bazena svježom vodom u količini od  5-10% od protoka cirkulirane vode.

Za vrijeme kupanja vodu zagađuju  prisutni kupači (masnoća, znoj, kosa, čestice kože, urin, perut, slina, mikroorganizmi...). Najveći dio tih nečistoća nalazi se na površini vode, pa se sustav njih riješava tako da na pročišćavanje odlazi najveći dio vode s površine.

Pročišćavanje vode se obavlja u filterima koji su najčešće punjeni pijeskom. Pješčana ispuna filtera su minerali različite specifična težine i granulacije. Gornje slojeve tvore minerali veće specifične težine i manjih dimenzija, dok su donji lakši ali grublji. Kvaliteta filtriranja je takva da se  različite nečistoće, uključujući i koloidna zamućenja zadržavaju u filterskim slojevima, tako da se  voda filtrira do veličine čestica od 5 μ.

Uz ovakvo pročišćavanje bazenske vode, neophodno je  kemijski tretirati vodu, tim više ako se bazen koristi u javne svrhe.

Od velike je važnosti i mehaničko čišćenje bazena.Naime kontinuiranim korištenjem bazena dolazi i do grubljih onečišćenja vode.Iako se preko 90 % ukupnih nečistoća vodom odnosi do filtera gdje se i zadržava, međutim dio  nečistoća se zadržava u bazenu i pada na dno.

Te istaložene  nečistoće se redovito moraju uklanjati ručno, upotrebom raznih bazenskih četki ali i različitima vidovima usisača koji opet mogu biti ručno vođeni ili automatski, upotrebom tkz. robota.

Bilo da se počinje koristiti prvi put novi bazen ili bazen koji je bio zatvoren preko zime, pravilan početak puštanja u rad bazena omogućava da duže uživate u bazenu i pomoći će kod sprječavanja problema koji se mogu javiti tijekom ljetnih mjeseci.

Pri svakom početku je veoma  važno dobro mehanički očistiti bazen (bilo da je prazan ili da je pod vodom). U slučaju da u bazenu nema vode važno je zidove i dno bazena očistiti od vidljivih nečistoća.

Ukoliko se u bazenu i okolici uoče nakupine kamenca, tada treba pristupiti njihovom uklanjaju, sredstvima protiv kamenca. Ukoliko su pločice unutar bazena dosta prljave, može se koristiti posebno sredstvo za čišćenje pločica, ali je veoma važno da se nakon tretmana dobro ispere čistom vodom.

Nakon kvalitetnog iščetkavanja,preporuka je izvršiti završno ,tzv.kiselinsko pranje, razrijeđenom solnom kiselinom (ali ne to raditi u bazenima sa linerom). Ispiranjem sa čistom vodom, treba ukloniti poslijednje ostatke bilo kiseline, bilo nečistoća.

Nakon ovoga ,sada već čiste stijenke i dno bazena se preventivno tretiraju sa hipokloritom kiselinom kako bi se spriječilo stvaranje algi i bakterija na stijenkama. To se vrši jednostavnim premazivanjem pločica otopinom hipoklorita..Ovako pripremljen bazen je spreman za punjenje  vodom.

Ukoliko je riječ o javnom bazen, prije početka punjenja ,potrebno je i nužno prema propisima, uzimanje mikrobiološkog brisa koji se odnosi na Odjel za mikrobiološku analizu Zavoda za Javno Zdravstvo RH.Tek nakon dobivanja negativnog nalaza, bazen se počinje puniti vodom i tada smo sigurni da su poduzeti svi potrebni koraci koji su preduvjet higijenski ispravnoj vodi i zdravlju kupača.

PRVO   PUNJENJE  BAZENA VODOM

Tzv.   Šok tretmani

Da bi se udovoljilo zahtjevima za higijenskom kakvoćom vode u bazenima, kako u otvorenim tako u zatvorenim bazenima, pri svakom prvom punjenju bazena vodom a nakon što se bazen napuni vodom, treba provesti postupak tzv. superkloriranja, tj. izvršiti ŠOK TRETMAN.

Međutim, iako postupak nije sam po sebi zahtjevan, potrebno je provesti nekoliko prethodnih koraka.

Kemikalije se ne smiju, ni pod kakvu cijenu tek tako početi unositi u vodu.

Neophodno je prije toga analizirati vodu; izmjeriti postojeći pH i klor u vodi. Bilo bi dobro također ,izmjeriti tvrdoću i alkalitet vode.Svi ovi parametri su važni u odlučivanju svih kasnijih tretmana.Mora se povesti računa da je uvijek „bolje manje nego više“ odnosno da se voda ne smije opterećivati kemikalijama više od onoga što joj je nužno potrebno.Treba se uvijek razmišljati na način da sve kemikalije u nekom produženom djelovanju i mogućim interakcijama , mogu za čovjeka biti štetne.

Prilikom mjerenja početnih parametara, treba imati ispred sebe tablicu propisanih vrijednosti te ako se nađene vrijednosti razlikuju od njih, tada treba izvršiti korekcije po svakom parametru koji se razlikuje.

U slučaju da je pH vrijednost vode u bazenu veća ili manja od optimalnog područja za bazen ( 7,4 - 7,6) neophodno je dodati pH korektiv, jer je u tom području  najveća efikasnost dezinficijensa.

Nakon podešavanja pH, pristupa se superkloriranju.

To je postupak kojim se bazenska voda tretira  s 5 do 10 puta većom količinom klora od količina potrebnih za dnevno kloriranje vode u bazenu. Superkloriranje (šok tretman) se preporuča raditi u večernjim satima, kako bi se slijedećeg dana voda u bazenu homogenizirala sa dodatnim klorom.

Dan nakon superkloriranja treba provjeriti pH vrijednost  vode, koja za pravilno odvijanje postupka dezinfekcije mora biti 7,4-7,6 jer je u tom području efikasnost hipokloritne kiseline najbolja, a ujedno ta vrijednost pH ne šteti koži kupača. Najveća efikasnost hipokloritne kiseline je pri pH = 4, ali je to korozivna voda i šteti i kupačima i bazenskoj opremi.

U ovu svrhu može se koristiti natrijev hipoklorit ,njegov tekući oblik ali i kalcijhipoklorit, granulat.

Ovdje ćemo se kratko zadržati na kalcijhipokloritu budući ima niz prednosti u odnosu na natrijev spoj.

U osnovi je visoke koncentracije 50-70%, prikladan za uporabu kao granulat pa se onda lako prenosi i time nije opasan za okolinu kao natrijev spoj koji je cca 11% i koji se prenosi u balonima i za kojega treba provoditi mjere sigurnosti rukovanja.

Kalcijhipoklorit se dodaje za šok tretman u prvo punjenje u količini od 5-10 g/m3 direktno u bazen, tako da se izračunata i odvagana količina hipoklorita prethodno otopi u kanti vode (omjer nije bitan, važno je samo hipoklorit u bazensku vodu ubaciti u tekućem stanju da se ne bi nataložio na dnu bazena) i ulije u bazen u blizini mlaznica. U slučaju da postoji kompenzacijski bazen može se ta otopina hipoklorita ubaciti u njega.

Ovakav bazen je nakon cca 2 dana spreman za prvo kupanje.Naravno da je prije početka njegove konzumacije, nužno premjeriti parametre te ukoliko su svi parametri u okviru propisanih, tada , izvolite, bazen je vaš.Ugodan, čist i zdrav!